Wednesday 29 October 2014

opsednutost dugmićima ili aparati u Japanu



Kada smo se pakovali za seludbu ništa od uređaja nismo mogli da ponesemo, na prvom mestu jer ne rade na japanskih 100V. Takođe, važi i obrnuto, teško da će nešto od aparata kupljenih u Japanu koristiti kod kuće. Šteta je imajući u vidu da dolazimo u carstvo elektronike. A opet, kada sam sagledala obilje aparata, žmigalica, masažera, pomagala, dugmića, lampica.. zahvalna sam, jer ne bi postojao dovoljno veliki kontejner u koji bismo se spakovali.

Kupovali smo po prioritetima. Unapred smo upozoreni da biramo uređaje sa što manje dugmića i opcija, da će nam i to biti previše.
Peglu i bokal smo nabavili pre stana, jer smo to mogli da ponesemo sa sobom. Sve drugo je zbog isporuke moralo da sačeka.
Peglu, airon (アイロン) smo otkrili u jednoj od ranijih poseta, u hotelu. Spakovana je u svoju plastičnu korpu, na postolju koje je punjač, a sama pegla nema direktan priključak. Kada je kabal baze u struji, pegla ne greje dok se na dugme ne uključi odabirom jedne od tri temperature.


Ubrzo je spremna za koričćenje, bez kabla koji smeta kod pokreta. Grejna površina je na oba kraja identična, oštrog vrha. Malo je šašavo dok se ne naviknem da je ne stavljam verikalno na dasku. Uvek se spušta na postolje, jer se tako dogreva dok se veš razmešta.

Saturday 25 October 2014

okrepljujuća Kamakura



Konačno, izlet!
Vreme za vikend je sunčano, bež'mo iz Tokya.

Dok smo se bavili smeštanjem i nameštanjem u pauzama sam tragala za zanimljivostima koje mogu biti dnevni izlet iz grada. Kamakura (鎌倉) je jedno od južnih, priobalnih mesta u tom izboru, koje smo krajem septembra planirali da posetimo. Tada se održavao uzbudljiv festival, ali smo ga na žalost propustili zbog jurcanja za stanom. Vedar, jesenji dan je došao kao nagrada.

Kamakura je van Tokijskog zaliva. Putuje se do Yokohame manje od pola sata Tokyu Toyoko linijom, a onda još toliko do Kamakura stanice Yokosuka linijom. Cena je 610¥ u jednom smeru. Bar nekoliko dana je potrebno da se upoznaju sve zanimljivosti ovog grada. Naš izlet je izvidnica za buduće dolaske, a u nedostatku adekvatne garderobe za boravak u prirodi (kontejner još čekamo), okrenuli smo se hramovima spomenicima.

Mala dolina uokvirena brdima, jednom stranom otvorena prema moru bila je prestonica prve feudalne vojne uprave, Kamakura šogunata. Bio je tako efikasan da Kyoto izgubio svaku političku moć. Kamakura period, Kamakura jidai (鎌倉時代) je trajao od 12. do 14. veka i karakterišu ga ljudi jake volje, ratnici i sveštenici, definisani načelima konfučijanizma. Ubrzo su mnogi samuraji usvojili Zen budizam. Kao najviša i najimućnija klasa širili su novu religiju gradeći hramove, negujuči Zen bašte pa istorijsko nasleđe tog perioda dominira gradom. 
Kamakura nudi i šetnje brdima, mnoge šumske staze povezuju hramove ušuškame u mir i zelenilo. Samuraji su imali dobru geografsku zaštitu u ovoj dolini kao prirodna tvrđava. Da bi se povezali putevima, otvorili su Sedam prolaza, Nana kirodoshi (七切り通し) posebno osmišljeni kao uski klanci visokih strana, kroz koje samo strogo kontrolisano može da se kreće. 

Thursday 23 October 2014

jesenja nedelja - fotorazglednica



Vikend u Tokyu. Jesenji dani ovde mogu biti, kao i u Srbiji, pravi melem, umiveni suncem, sveži, u toplim bojama koje razigravaju gradski pejzaž i već pospano zelenilo. Nije bilo potrebe da se mnogo odaljavamo od kuće u želji da se osunčamo i opustimo u šetnji. Reka je uvek sjajan izbor. Osmeh na iznenađenim licima i oči pune šarenih utisaka na kraju dana jasno su pokazivali da nam je ideja nadmašila očekivanja.
Naš kraj je u prvoj trećini toka reke Meguro. Srednji deo smo već prošetali kad smo tražili stan, drvoredima i ušuškanim stazama nas je motivisao da se ovde doselimo. Krenuli smo uzvodno, verujući da nas ne očekuje nešto atraktivnije, ali dosledni da prodjemo celu dužinu reke.

Prva sreća je došla odmah iza ćoška u vidu pekare (koje nisu česte u Japanu).

Mnogo Japanaca, njihovih ljubamaca, čak i turista imalo je istu zamisao za uživanje u nedeljnom danu. Put uz drvored nas je ubrzo doveo do ogromne betonske konstrukcije, koju smo ispitivački promatrali...Hala? Biblioteka? Zatvor?! Lazar se promuvao do nekog prolaza ka unutrašnjosti valjka i odatle me oduševljeno pozvao.

Wednesday 22 October 2014

misticizam, realizam...



Svaki turistički vodič ili uputstvo za upoznavanje neke destinacije značajno mesto posvećuje religijskim spomenicima. Tako je pre dve godine počela i moja šetnja. Pored oduševljenja modernim, užurbanim Tokyom, posebno strahopoštovanje me hvata u blizini građevina i simbola starih nekoliko vekova.
U Japanu su kroz istoriju religijska učenja, sveštenici i organizacije bili tesno povezani sa državom, uređenjem, svakodnevicom uopšte. Dominirale su dve religije. Šinto je star koliko i japanski narod, dok je budizam u 6 veku uvežen. Važno mi je da ih upoznam i razumem jer su suštinski obojile životnu filozofiju, kulturu i navike ovog zanimljivog naroda, većina gradova i atraktivnih destinacija obiluje svetilištima koje je nedopustivo zaobići, a festivali i praznici uglavnom imaju religijsku osnovu.
U modernom danu religija nije mnogo zastupljena. To su uglavnom povremene posete svetilištima, značajni datumi, rituali i veseli festivali. Zbog određenih dopunjavanja, neretko se paralelno praktikuju obe.


Šinto, kami-no-michi (神道), put bogova, je duboko ukorenjen u narodu i tradicijii, za razliku od nama bliskih religija, nema svetih knjiga, spisa, propovedi... Ova miroljubiva filozofija je nenapadna i krajnje optimistična u veri da su ljudi suštinski dobri, a da je zlo delo posledica delovanja zlih duhova. Šinto bogovi su kami, sveti duhovi koji zauzimaju oblik stvari važnih za život vetra, kiše, drveća, sunca, plodnosti. Posle smrti ljudi postaju kami preci, koje porodica poštuje. Posebno mi je mila ideja da nema apsolutng dobra ili zla na svetu, ništa nije savršeno, pa se ritualima i pročišćenjima odbacuju zli duhovi. Molitva se praktikuje na kućnom oltaru ili u svetilištu. Šinto bogomolje su mesta gde žive kami. U delovima svetilišta kojima niko ne pristupa čuvaju se predmeti obožavanja, a ljudi dolaze da odaju počast ili da se pomole. Šinto sveštenici obično žive u objektima uz bogomomolju, brinu o njoj i izvode rituale. Mogu biti muškarci i žene, brak i porodica im nisu zabranjeni. Mnogobrojni festivali, matsuri () su najčešće vezani za neko svetilište i proslavljaju božanstvo ili neki važan događaj. Glavni element svečanosti je povorka koja pronosi mikoshi, minijaturnu kuću u kojoj je kami. Bog samo tada napušta svetilište. Bogomolje imaju svoju specifičnu arhitekturu i objekte, neguju kaligrafiju, Noh teatar, Gagaku muziku...

Thursday 16 October 2014

japanski dom



Pre nekoliko dana sam, šetajući do prodavnice uz reku, pomislila Oh, kako nam je divan ovaj kraj!

Meguro reka je pre 30 godina bila urbani kanal ispunjen industijskim đubretom, nimalo poželjan kao životno okruženje. Onda je gradska uprava očistila tok, drvored trešanja sa obe strane je došao do izražaja. otvorile su se kafanice, dizajnerske radnje i sada je to jedno od najpopularnijih mesta za stanovanje.


Wednesday 15 October 2014

amerikanizmi - Halloween



U Japanu se uticaj Amerike oseća na svakom koraku. Da ne analiziram političke odnose, ali svakodnevne aktivnosti kroz potrošački konzumizam i popularnu kulturu potpuno su usvojile američki način. Posvećeni Japanci su svaki segment strasno razradili pretvarajući ga u gotovo perverzan sklop mogućnosti i izbora. A dečiji entuzijazam u oduševljavanju i prepuštanju uživanju me iskreno nasmeje.

Halloween

Festivali su osobenost ovdašnje kulture. Smenjuju se tokom godine, a kraj oktobra je rezervisan za proslavu Noći veštica. Svaki povod za slavlje i ludorije Japanci rado prihvataju, pa im i u ovom slučaju nije smetnja što je u osnovi hrišćanski praznik. Verovatno su im to odlični ventili za strogu svakodnevicu. Od polovine septembra teku pripreme, a krajem oktobra smenjuje se nekoliko dešavanja koja donose slavlje, feštu, kostime.

posle mesec dana



Pre mesec dana smo poleteli u našu dvogodišnju avanturu. Čini se da je dobar trenutak da se setimo detalja...
Leteli smo preko Municha. U prvom pokušaju bezuspešno, avion je vraćen nazad nakon par sati leta. Dobili smo prenoćište, prevoz i sutradan u isto vreme drugim avionom preleteli Aziju. Na Haneda aerodromu smo prošli drugačiju proceduru kao doseljenici, dobili potrebne papiriće i rezidencijalnu (ličnu) kartu, pokupili našu gomilu prtljaga i krenuli u Tokyo.
Za prvih mesec dana imali smo dogovoren privremen smeštaj, servisiran apartman u Bureau Shinagawa. Od njih smo dobili temeljan pregled šta nas očekuje na aerodromu, kome da se prijavimo, opcije za prevoz, sa cenama i tačnim polascima, adresom na koju dolazimo i svim detaljima. Shinagawa (品川) je smeštena južno od Carske palate, na obali Tokijskog zaliva. Delom se nalazi na veštačkim ostrvima i udomila je upravne zgrade mnogih kompanija. Stanica je važna jer njom saobraća Shinkansen.
Nakon smeštanja, pred nama su bili zadaci da u mesec dana završimo papirologiju prijave boravka, pitanje banke, zdravstvenog osiguranja, telefonskog broja, pronalaženje stana, opremanje.
Prijava boravka se završava u opštini kojoj pripada adresa prebivališta. Za Shinagawu, to je Minato-ku (港区), čije ime znači luka. Zanimljivo je tekao dogovor službenika, koji govori japanski i nas sa engleskim jezikom. Uz mnogo osmeha, klimanja glavom upisana nam je adresa.

Wednesday 8 October 2014

transport u Tokyu





Iako je veoma zastrašujuća, mapa tokijskog prevoza je neophodan saradnik svakom posetiocu ovog razuđenog grada. Svakodnevno se koristi, a u njemu se lako odomaći, jer je pravo uživanje putovati tako čistim, uređenim, funkcionalnim prevozom. Bez kašnjenja...
Najviše su u upotrebi železnica, densha (電車) i metroi, chikatetsu (地下鉄), što je i prikazano na mapi. Mada postoje i autobuske i tramvajske linije, koji su opterećenije situacijom u saobraćaju. To može da uslovi kašnjenje od nekoliko minuta, pa tačnim Japancima nisu najradiji izbor. Međutim, pouzdanije su u danima kada se zbog velikih kiša i nevremena otkažu železnički pravci.

Tuesday 7 October 2014

bicikl



U Tokyu se vozi bicikl, jitensha (自転車) Intenzivno. To je značajno prevozno sredstvo za umereno daleke relacije. Vlada kao vid mera štednje energije i zaštite okoline podstiče bicikl kao način transporta raznim pogodnostima i olakšicama. U svako doba dana ulicama kruže uredni radnici koji putuju na posao, majke sa decom zatrpane kesama iz nabavke, stari sugrađani, kućni ljubimci u korpama, školarci...