Wednesday 22 April 2015

japanizmi - ulične sličice



Već duže vreme, gde god da se šetkamo po Japanu, pažnju mi privlači šašava stvar - poklopci za šahte. Da li u drugim zemljama nisam to opažala ili nije imalo ni šta da se vidi, ja nekako mislim da je to još jedan pravi japanizam.

Naravno, pogled su mi prvo privukli poklopci u komšiluku. Tokyo je izabrao trešnjin cvet za svoj ukras.



Putovanje vozom kroz dolinu u kojoj je smešten grad Nagano nije nudilo neke posebne atrkacije. Prostor uokviren visokim planinamam ispunili su beskrajni voćnjaci i zasadi jabuka.




Kawagoe je mali gradić u blizini Tokya, prepoznatljiv po očuvanim skladištima i prodavnicama iz Edo perioda. Ti arhitektonski, istorijski simboli i plavo nebo našli su se i na uličnoj slikovnici.



Malo sam zbunjena izborom simbola na poklopcima u gradu Kamakura. To istorijski veoma važno mesto, po kome i čitavi vekovi u istoriji Japana nose naziv, obiluje religioznim spomenicima, očuvanim hramovima, šumskim svetilištima, a tu je i jedna od najvećih statua Bude u Japanu. Možda su, baš da bi pokazali i još neke, manje zapažene, gradske atrakcije izabrali stanični sat. Ja ga nisam ni videla, osim na poklopcu...


Velika luka Yokohama je, sasvim očekivano, istakla veliki jedrenjak. Međutim, tu je i još nekoliko zanimljivih obeležja grada.






Zamak u Odawari je nekoliko puta bio pod opsadom i to su veoma značajna dešavanja u istoriji Japana u 16. veku. Mali gradić je po tome i preopznatljiv, pa je ratna scena oko zamka prikazana  i na uličnim poklopcima.



Japanci neguju i veoma cene razne ručne radove, ukrase i upotrebne predmete. Grad Matsumoto je čuven po izradi temari lopti, pa su i pored jednog od najlpših zamkova Japana, baš ove rukotvorine izabrali za ukrase poklopaca. Šarene lopte su danas skupocena igračka, cenjen poklon, izraz lojalnosti i prijateljstva, a nekada su korišćene za igre kao rukomet. Izrađuju se od ostataka kimona, ukrašavaju vezom i svetlucavim nitima.


Nobelovac Yasunari Kawabata napisao je kratku priču Izu plesačica, Izu no odoriko (伊豆の踊子) o mladom tokijskom studentu i njegovoj ljubavi prema devojci iz plesne trupe sa Izu poluostrva. Novela  je bila veoma popularna u Japanu, snimljeno je nekoliko filmova, pesama, a ovaj par je postao zaštitno lice Izu regije. Kada smo obilazili Kawazu vodopade, prvi put smo se sreli sa mladim parom kroz mnogobrojne statue postavljene oko staza. Kasnije su nas pratili na svakom koraku kroz ulične sličice.



Malo sam se zabavila ovom pričom i pronašla animiranu verziju.



Tu je i originalna, veoma popularna tema iz 33. godine, u kojoj glavna glumica peva i o lepotama Izu Oshime, kamelijama, Izu peninsuli... I instrumental izvodjenje iste teme.



U Japanu, lepota je i pod svakim korakom...