Saturday 1 August 2015

malo vrućeg hedonizma



Kažu kada si u Japanu, ponašaj se kao Japanac. Nekad je to tako teško... A tu su i trenuci, za koje uopšte nisam očekivala da će postojati prostor za različitost, privikavanje. A nikad ih lakše ni radije nismo usvojili.

Minimalističko moderno kupatilo u Japanu



Još tražili stan, drugačija organizacija kupatila ukazivala je na različit pristup tuširanju. Potrebno je bilo malo vremena van kuće, turizma i posete onsenima, da upoznamo šta zapravo podrazumeva japansko kupanje, pa i da ga unesemo u našu svakodnevicu. Relaksiranje u vrućoj vodi je uobičajen način da se u Japanu završi dan.


Kako je to počelo...

Negde u pozadini svega verovatno stoji obilje vrele, vulkanske vode u gotovo svakom kraju Japana. Nekada u prošlosti, kuće nisu imale svoje kupatilo. Za tu namenu postojala su javna, zvana sento (銭湯) koja su bila i mesta druženja i okupljanja. Danas su retka, ali mogu se sresti u očuvanim rustičnim krajevima i tradicionalnim naseljima. Mnogo zastupljenija javna kupatila danas su u sklopu većih kompleksa za relaksaciju. I Tokyo ima nekoliko takvih, iako nema banjsku vodu.

Muzej Edo Tokyo prikazuje javno kupatilo nekadašnjeg grada.


Naselja koja nemaju tople izvore jednostavno koriste običnu, zagrejanu vodu. Naravno, najpopularnija su kupatila sa vrelom, vulkanskom, koja je bogata različitim mineralima, pa su pored relaksacije dobre i za mnoge zdravstvene tegobe. Prate ih i neobični mirisi i boje.




Biti u Japanu, a ne probati onsen (温泉) pravi je greh. To je slikovito, autentično iskustvo, na koje se lako navikava i koje se teško zaboravlja. Svaki deo Japana ima svoje vulkanske izvore i banjske centre (osim tople vode ne postoji nikakava sličnost sa banjama na koje smo navikli, ali bolji izraz nemam). Samo kupanje najčešće je organizovano u sklopu tradicionalne japanske krčme ryokan (旅館) u kojoj se i odseda. Pored tih, rezervisanih za goste smeštaja, svako naselje ima i nekoliko javnih, na koje se dolazi kao na bazen.



Veoma su zanimljive varijante u prirodi, koje smo sretali duž šetačkih staza u banjskim mestima. Male kamene kade smeštene su uz reke ili na nekim zanimljivim vidikovcima, ulaz se ne naplaćuje i kupanje je moguće tokom celog dana. A posebno prijatna i praktična opcija je onsen za stopala na ulicama ili uz autobuska stajališta.



Onseni mogu biti mešoviti ili podeljeni na muške i ženske, takođe mogu biti u zatvorenom ili na otvorenom. Posebno su živopisni spoljašnji bazeni u planinskim krajevima, kada ih okruži sneg, a nije nemoguće da se kupačima priključe i makaki majmuni!




Obično je poseta ograničena na osobe starije od 12 ili 16 godina, ali postoje i porodični onseni u koje odlaze i deca (po Lakijevim rečima, veoma neprijatno iskustvo). Najintimnije iskustvo je privatno kupanje. U luksuznoj verziji, u sklopu sobe ryokana, na terasi se nalazi kada koju koriste samo gosti. Obično ima sjajan pogled na neki šumski ambijent ili silaz u privatnu baštu.


Najčešća organizacija podrazumeva po jedan spoljašnji i unutrašnji bazen za muškarce i žene i par privatnih, koji se posebno plaćaju na najviše 50 minuta upotrebe. Upotreba onsena podrazumeva pravila koja se strogo poštuju.


:: U bazenima se kupa potpuno go. Moguće je poneti sa sobom mali peškirić, neobičnog formata, uzak, a dugačak, ali samo za skrivanje. Nikako se ne unosi u vodu, a muškarci ga najčešće drže savijenog na glavi.
:: Žene obavezno podižu kosu da ne upada u vodu.
:: Osobama koje imaju tetovaže obično nije dozvoljen ulaz u zajednička kupališta.
:: Pretprostor, suvi deo, organizovan je kao svlačionica, u kojoj se ostavljaju sve lične stvari. Kada se pređe u mokri deo, tamo su organizovani tuševi i bazen sa vrućom vodom. Tu se nalaze i kupke i sapuni. Očekivano je sprati se pre ulaska u bazen, bilo vodom sa česme ili iz vrućom iz kade. Za zahvatanje vode su obezbeđene drvene bačvice. Obavezno je i sedeti na stoličicama, kako se prskanjem prljava voda ne bi unela u kadu.
:: U kadu se ulazi polako i bez naglih pokreta. Očekivana je temperatura viša od 40 stepeni. Na izvoru je nekada i oko 70, pa se dodatno snižava za upotrebu. Uvek je obezbeđen i dovod hladne vode, za rashlađivanje. Obično se za početak sedne na stepenik na kom se telo potopi do pola. Zatim se polako spušta na dno kade... Svima je prilično dramatično na početku, ali se vremenom telo opusti i prilagodi. Ako je još kada na otvorenom, pa se udiše svež, zimski vaduh, iskustvo je neverovatno. Bajkovito i opuštajuće.
:: Nakon par minuta svojevrsnog raskuvavanja, izlazi se iz kade na kupanje. Opet se seda na stoličicu i temeljno, kupkama i peškirićem (postoje lični svileni i nežni, ali i plastični, izrazito grubi) izriba celo telo. Nakon toga, nastavlja se izležavanje i relaksacija u vreloj vodi, pa ko koliko izdrži. Na kraju, mineralna voda se ne spira, ostavlja se na telu, da deluje...
:: Pre upotrebe onsena, nije dobro mnogo jesti ili piti alkohol, ali je važno biti hidriran.


Ubrzo smo shavtili da nema razloga da budemo iznenađeni što većina smeštaja u Japanu isključuje kupatilo u sobi. Tu je toalet, ponekad i umivaonik, ali prostor za kupanje uglavnom bude zajednički, deljen sa ili bez vulkanske vode. Najvažnije je da je sve uvek veoma čisto i uredno, pa se lako prilagoditi.


A privatna kupatila, bilo u stanovima ili turističkom smeštaju, imaju potpuno preslikan koncept javnih kupališta. Kada smo se uselili u sadašnji stan, užasno me nerviralo to što je kupanje zamišljeno van kade i sve mi se činilo nepraktično. Vremenom sam, upoznajući onsene i njihov hedonizam banjanja, navikla sebe na drugačije običaje i malo se razmazila tim relaksirajućim trenucima.
Naše kupatilo je potpuno odvojeno od toaleta. Prvi prostor je sa umivaonikom, a iz njega se ulazi u mokri deo, tuš i kadu. To je velika, u suštini potpno izolovana, plastična soba, sa pametnim komandama kojima se kontroliše temperatura vode, vazduha, isušivanje, ventilacija, čak imamo i dodatak parnog kupatila. Čim se spusti čep, kada počinje da se puni vodom, na zadatu temperaturu. Senzor kaže kada da stane, a onda ljubazan glas poziva na brčkanje. Pred kadom je polovina namenjena spiranju i kupanju, a kada je rezervisna za relaksaciju.


Postoji i plastičan poklopac, kojim se sprečava da uđe prljava voda od tuširanja. On čuva i temperaturu, pa je nakon upotrebe, obavezno poklopiti kadu za druge članove doma. Naravno, obilje soli, mirisa i relaksacionih ulja, minerala i raznih dodataka su obavezni za kompletan ugođaj.


Tako je kupanje u Japanu, kao svakodnevni ritual, ne samo higijena, nego opuštajući završetak dana. A na lepe stvari se lako navići...