Tuesday 19 January 2016

yoga



Iznenadila sam se informacijom da u Japanu yoga nije zastupljenija nego u mnogim zapadnim zemljama. Očekivala sam da ova veština, inače tesno povezana sa budizmom, zauzima mnogo značajnije mesto u svakodnevnom životu Japanaca. Posebno uzimajući u obzir njihovu vitalnost, dugovečnost i sklonost ka svakojakim telesnim vežbama. Možda je uzrok i u tome što Japanci nisu posebno religiozni, što je yoga u budizmu vezana za zen budizam, koji je mnogo popularniji na zapadu, nego u Japanu.





Kako je i uobičajeno, yoga se i ovde vežba u centrima i školama, svaka ima neki svoj metod ili podržava određeni pravac. Postoje i fitnes klubovi koji nude različite vežbe u kombinaciji sa elemntima yoge. Najčešće je praktikuju žene, sa ciljem unapređenja zdravlja, lepote, terapeutski ili rehabilitaciono, pred porođaj i nakon njega. Mnogi su veoma zainteresovani i za duhovni aspekt yoge.
Veliki pad interesovanja za ovu veštinu, usledio je 1995. godine nakon što je religiozna sekta Aum Shinrikyo (オウム真理教) izvela teroristički napad sarinom, u tokijskom metrou. Delovanje ove grupe je počelo kao škola yoge, što je negativno uticalo na imidž divne discipline. Srećom, u narednih desetak godina, ova asocijacija je izbledela, a broj zainteresovanih ljudi raste svakog dana. Tome doprinosi i neverovatna popularnost američke, holivudske kulture, u kojoj mnoge javne ličnosti praktikuju razne vežbe, relaksacije i meditacije vezane za yogu.

Nisam uspela da pronađem neke informacije o razvoju yoge u Japanu, pre zen budizma. Verujem da je bila zastupljena samo u budističkoj praksi monaha. Bushido, put ratnika, način života i filozofija, podrazumevala je mnoge veštine, borbene discipline, meditaciju, vrednosti pod snažnim uticajem shinto i zen budizma. Kroz tu praksu yoga je postala sastavni deo života visoke klase društva, poštovanih ratnika, samuraja.  

U modernom Japanu, zen yoga je sinonim za japansku yogu, koja podrazumeva sofisticiranu psihologiju buđenja i naglašava praksu svesnosti. To donosi potpuni preokret u ličnom odnosu prema iskustvu. Mnogi zen hramovi i danas praktikuju taisho, vežbe drugačije od onih zastupljenih u modernim yoga školama. Moguće je i uključiti u neke javne časove. Njihova rutina zavisi u velikoj meri od učitelja, ali u suštini, umesto da se fokusira na "pozdrave suncu", "ratničke poze" i mišićnu elastičnost, namerno ističe kvalitet ispunjenosti uma i istančano ispuštanje energije u meridijanskim linijama tela.



Pre nekoliko decenija u Japanu je bio najzastupljeniji Oki-do pravac. Razvio ga je, pedesetih godina, instruktor borilačkih veština Masahiro Oki, nakon vežbanja za mnogim majstorima u Indiji. Danas, drugi talas jogija, praktikuje najviše power yogu. Zabeleženo je da je ekonomska recesija u Japanu zadnjih godina, donela porast interesovanja za yogu. U ekonomskom blagostanju ljudi su zadovoljeni materijalnim, a danas se mir traži u samom sebi.






Draga kuma, talentovan yoga trener, inspiraciju je pronalazila na svakom mestu magičnog Japana...